Iz povijesti albanskog naroda

Albanci: formiranje naroda, migracije

Albanci su narod koji naseljava Albaniju, Kosovo (Rusija ne priznaje Kosovo kao zasebnu državu), Makedoniju, Srbiju, Crnu Goru, postoje albanske dijaspore u drugim zemljama, posebno u Italiji, Njemačkoj, Švedskoj, Francuskoj i drugim zemljama. Po naređenjima albanskog jezika i etnografskim znakovima Albanci se dijele na gegove (na sjeveru, Škipanje na naređenju gegova) i Toske (na jugu, Škiperije na naređenju Toska). Od antropoloških tipova među Albancima prevladava (posebno na sjeveru i istoku) brahicefalni (dinarski ili adrijatski antropološki tip). Naziv " Albanci "možda je nastao od riječi mumbel –" bijeli "na latinskom i mumbel –" visoka planina " keltska riječ, dakle planine Alpe, nem. – Da, Franz. – da, gospodine. – Da, Italijan. Alpi. Odnosno, naziv" Albanci " za druge narode mogao bi značiti stanovnike bijelih visokih planina. Na vrhovima planina često možete promatrati bijeli snijeg, ledene kape.

Izgleda da su postojale i veze između Kavkazske Albanije (drevne države u istočnom Kavkazu) i Balkanske Albanije (današnje). Albanci su Indoeuropljani, bliski nestalim illirima, messapima i Tračanima. Iliri su drevna indoeuropska plemena na sjeverozapadu Balkanskog poluotoka (Dalmati, ardiji, pannoni i dr.) i na jugoistoku Apeninskog poluotoka (japigi, Messapi i dr.). Ilirski jezik, zasebna grana indoeuropske obitelji jezika. Predstavljen je dvama vrstama: balkanskim (sjeverozapad Balkanskog poluotoka) i mesapskim (napisi iz 6. stoljeća prije nove ere). E. 1. st. n. e., otkriveni na jugoistoku Italije) jezicima.

Od kraja 3.stoljeća do kraja 1. stoljeća prije Krista Iliri su bili pokoreni od strane Rimljana i romanizirani. Messapi su plemena iz Južne Italije, koja su se možda preselila s Krita u 10-9 stoljeću prije nove ere.Frakija je povijesna oblast na istoku Balkanskog poluotoka, između Egejskog, Crnog i Mramornog mora (od imena drevnog stanovništva frakijaca). Tračani, skupina drevnih indoeuropskih plemena (daci, odrisi, Geti itd.), koji su naseljavali sjeveroistok Balkanskog poluotoka i sjeverozapad Male Azije. Tijekom Velikog preseljenja naroda miješali su se s drugim plemenima, postajući jedan od etničkih elemenata pri formiranju Bugara, Rumuna, Albanaca i drugih naroda. Trački jezik, zasebna grana indoeuropske jezične obitelji Pisani spomenici (pojedinačne riječi, sjaji i kratki natpisi) datiraju iz sredine tisućljeća prije Krista.e. u prvim stoljećima tisućljeća prije Krista. e. sjeverozapadni dio Balkanskog poluotoka i susjedna područja sa sjevera naseljavali su Iliri, sjeveroistočni-Tračani, Južni-Grci (Heleni). Za rano željezno doba u Zapadnoj Europi karakteristična je takozvana Hallstatt kultura, koja je ovo konvencionalno ime dobila po gradu Hallstatt u zapadnom dijelu Austrije, u čijoj je blizini otkriveno ogromno groblje koje je u grobnim dobrima sadržavalo najstarije željezne proizvode u Srednjoj Europi, datirane u stoljeću prije Krista, proizvodnju željeza donijeli su najstariji Indoeuropljani iz stepa Južnog Urala. Ovdje su otkriveni rudnici soli iz istog razdoblja, u kojima su pronađeni brojni alati rada koji su se u to vrijeme koristili u rudarstvu. Glavna teritorija širenja halštatske kulture poklapa se s područjem naseljavanja ilirskih plemena i djelomično Kelta. Ali spomeniki, slični halštattu, otkriveni su i na Balkanskom poluotoku, na teritoriji istočne Europe, Južne Njemačke, istočnih krajeva Francuske. Halštatskoj kulturi bliske su kulture početka željeznog doba Pirenejskog poluotoka i Italije. Željezno doba u Italiji počinje u 10.stoljeću prije nove ere. na otoku Siciliji kultura se u tom razdoblju razvija, očito, pod stalnim utjecajem Egejskog svijeta. Kultura Južne Italije, kao i područje Pitsena (Srednja Italija), pokazuju znakove ilirskog utjecaja. Tračani su naselili sjeverozapadnu Malu Aziju i u 7. stoljeću prije Krista tračko pleme trera napalo je zajedno s kimerijcima na teritoriju Lidije. Međutim, tek nakon što je Lidija dva puta dobila pomoć od Asirije, a kimerijci su bili oslabljeni sukobima sa Skitima, Lidijci su pobijedili. Moć kimerijaca je slomljena. Ostaci kimerijaca naselili su se u sjeveroistočnom dijelu Male Azije, gdje su se postupno spojili s lokalnim stanovništvom. Glavno stanovništvo Balkanskog poluotoka sjeverno od grčke ostalo je lokalno frakijsko poljoprivredno pleme, čiji je stupanj razvoja već bio prilično visok. Brončani i posebno zlatni proizvodi pronađeni u Rumunjskoj svjedoče o prilično razvijenoj tehnici njihove izrade; upotreba pojedinih željeznih oruđa bila je poznata u Karpatsko – dunavskim zemljama i prije dolaska skifa. Lokalna plemena su odavno povezana s plemenima halštatske kulture, kao i s grčkim plemenima na jugu Balkanskog poluotoka, čiji utjecaj postaje posebno vidljiv upravo od tog vremena. Stoga je moguće da je utjecaj koji su Skiti počeli doživljavati od lokalnih plemena koja su ih pokorila bio veći od utjecaja koji su oni sami imali na njih.

Širenje željeza na Balkanu doprinijelo je daljnjem razvoju poljoprivrede, koja je ovdje nastala još u razdoblju neolita; upravo je u prvoj polovici Milenijumskog tisućljeća počela se široko širiti poljoprivreda oranja. Poboljšanje oruđa rada doprinijelo je razvoju zanata oružja, kovača, stakla, lončarstva; međutim, lončarski proizvodi su još dugo ostali grubi i primitivni, jer se lončarski krug u tim zemljama još nije koristio.

U prvoj polovici tisućljeća prije nove ere, u društvenom uređenju lokalnih ilirskih i frakijskih plemena otkrivaju se značajne promjene. Naselja tog razdoblja sastojala su se od sela i malih utvrđenja smještenih na visinama koje su vladale nad ovim područjem. Iskapanja ovih utvrda otkrivaju, kao što je već istaknuto, brojne metalne predmete, uključujući nakit od zlata i srebra, kao i primjere visokokvalitetne keramike. Iskopavanja sela daju vrlo malo metalnih proizvoda; ukrasa gotovo da nema.; lončarski proizvodi su primitivni i gotovo se ne razlikuju od onih koji su se proizvodili u vrijeme neolita. Očito je u utvrđenjima živjelo plemensko plemstvo, a u selima redovni članovi zajednice. To ukazuje na daleko napredan proces imovinske i društvene raslojavanja kod balkanskih plemena. Činjenica izdvajanja plemenskog plemstva, koja je, izgleda, započela još u bronzanom dobu, potvrđuje i razliku u priboru pronađenom u bogatim i siromašnim grobljima. Ali progresivno raspadanje primitivnog komunalnog sustava nije dovelo do sredine tisućljeća prije Krista. do formiranja klasnog društva na Balkanu (osim Grčke). Najbliže tome su se približila južnofrakijska plemena koja su naseljavala teritoriju današnje Bugarske, gdje u Mak.stoljeću prije nove ere počinje formiranje država. Odnosi grčkih kolonista s lokalnim plemenima, koji još nisu nadživjeli prvobitne zajedničke odnose, u to su vrijeme stekli veliko značenje. Takav je odnos Grka s tračkim plemenima na Balkanskom poluotoku, s lokalnim plemenima Južne Italije i Sicilije, s Keltima i iberima, koji su u davna vremena naseljavali moderne teritorije Francuske i Španjolske, sa Skitima, mjestima i drugima, plemenima na obalama Crnog i Azovskog mora. Grci su uspostavili mirne odnose s mnogim lokalnim plemenima na temelju trgovinske razmjene, koja je donosila ogromne koristi kolonijama, ali često su se događali i slučajevi vojnih sukoba.

U 7.i 3. stoljeću prije nove ere na području naseljavanja illirca Grci su osnovali niz trgovačkih i poljoprivrednih naselja-kolonija. Zatim se halštatska zajednica raspada; formira se kelto-frakijska latenska kultura, neprijateljska prema illirima. Kelti počinju gužvati Ilire sa sjevera, a Grci s istoka. Kelti su djelomično potisnuli illire, a djelomično ih asimilirali. U 3.stoljeću prije Krista, kada su se Iliri sukobili s Rimljanima, bili su uglavnom u fazi raspadanja plemenskog sustava. Neki znanstvenici smatraju da su potomci drevnih Ilira suvremeni Albanci. Spomenik kulture illirca sačuvani su u Austriji, Albaniji, Italiji, Makedoniji, Srbiji.

Postoji mogućnost da nakon preseljenja sa Karpata na Balkan poluotok je pripadao do гаплогруппе R1a индоевропейцы asimilirali s lokalnim палеобалканскими plemena гаплогруппы I2a, zbog čega su poznati po pisanim izvorima – фракийские narodi (u kojima dominira гаплогруппа I2a s malom dozom гаплогруппы R1a); novi jezik je nastao na temelju jezik osvajača, odnosno na индоевропейской osnovi, вобрав u sebe neke lokalne karakteristike. Neki istraživači smatraju da su frakijci haplogrupa od 91. Ističu 9 гаплогрупп modernih albanaca: E1b1b1 (M35), J2 (M172), R1 (M173), I (M170), G (M201), K (M9, xP), J1 (M267), H1 (M52), E (xE1b1b1), što ukazuje na njihovu izuzetno miješano podrijetlo. Haplogrupa grupa sličnih haplotipova koji imaju zajedničkog pretka kod kojeg je došlo do mutacije naslijeđene svim potomcima (obično jednonukleotidni polimorfizam). Izraz" haplogrupa " široko se koristi u populacijskoj genetici i genetskoj genealogiji – znanosti koja proučava genetsku povijest čovječanstva proučavanjem haplogrupa hromozoma (DNK), mitohondrijske DNA (mtDNA) i hCG-haplogrupe. Genetski markeri iz DNK-a prenose se s kromosomom iz DNK-a isključivo s očeve strane (to jest s oca na sinove), a markeri mtDNA s majčine strane (s majke na svu djecu). Dakle, muškarci su nositelji markera mtDNA i mtDNA, dok su žene samo mtDNA. Haplotipovi na autosomnim markerima prikazani su i kod muškaraca i kod žena.

Конец ознакомительного фрагмента.

Текст предоставлен ООО «ЛитРес».

Прочитайте эту книгу целиком, купив полную легальную версию на ЛитРес.

Безопасно оплатить книгу можно банковской картой Visa, MasterCard, Maestro, со счета мобильного телефона, с платежного терминала, в салоне МТС или Связной, через PayPal, WebMoney, Яндекс.Деньги, QIWI Кошелек, бонусными картами или другим удобным Вам способом.